Grožnjan, (fotografija vlasništvo Glasa Istre, snimio Milivoj Mijošek), 2016.

Grožnjan

Grožnjȁn (tal. Grisignana), gradić u središnjem dijelu Istre, 7 km jugoistočno od Buja (45°23′N; 13°44′E; 288 m nadmorske visine); 142 stanovnika (2021.), sjedište općine.

Nalazi se na rubu visoravni Gornje Bujštine, iznad doline Mirne, i lokalnom je cestom povezan s Bujama.

Stanovnik je Grožnjȁnac, stanovnica Grožnjȃnka, a pridjev grožnjȃnski.

Stanovništvo se bavi turizmom (iznajmljivanje apartmana i kuća za odmor) i kulturnim turizmom (sjedište Međunarodnoga kulturnog centra Hrvatske glazbene mladeži; galerije, atelijeri i likovne radionice) te poljodjelstvom (vinova loza, masline, voće i povrće) za vlastite potrebe.

Ima tipične gradinske značajke (položaj i urbanistički lik), a područje je bilo naseljeno i u rimsko doba. Život se na položaj Grožnjana vratio u ranom srednjem vijeku, a u povijesnim vrelima spominje se prvi put 1102., kad je tadašnju utvrdu (kaštel) s cijelim feudom Ulrik II. (Weimar-Orlamünde) poklonio akvilejskoj Crkvi. Od 1238. do 1339. Grožnjan je s prekidima pripadao feudalnom gospodaru Kostela (Pietrapelosa), a 1358. došao je pod vlast Venecije. Mlečani su odmah obnovili i učvrstili zidine te je Grožnjan postao jednom od važnih karika u obrambenom sustavu mletačke Istre, u njemu je imao sjedište kapetan zadužen za obranu mletačkih posjeda sjeverno od Mirne (do kraja XIV. st., kada prelazi u Rašpor). Gradom je upravljao podestat, od XIV. st. mletački plemić, a u XVI. st. koparski. Imao je prometni izlaz na more preko luke u Baštiji na Mirni. Stradao je u kužnim epidemijama, ali i u Uskočkom ratu, tako da je početkom XVII. st. bio gotovo napušten.

Nakon pada Venecije ostao je izvan glavnih putova, polako propadajući, a dio stanovništva otišao je i poslije Drugog svjetskog rata. Sačuvani su dijelovi srednjovjekovnih bedema i jedna (od dvojih) gradska vrata iz XV.–XVI. st. Od njih se spuštao pokretni most preko opkopa koji je s istoka dodatno branio grad. S unutrašnje je strane vrata renesansna loža iz 1587., iznad koje je bio fontik, a s vanjske strane kapela sv. Kuzme i Damjana s lopicom, iz 1554. Zidne slike oslikao je Ivan Lovrenčić (1990.). Renesansna podestatova palača (1588.) preuređena je u baroknom slogu (1726). Palača Spinotti pripada baroknoj arhitekturi. Župna crkva sv. Vida, Modesta i Krešencije sagrađena je 1600., a temeljito obnovljena 1770. U crkvi su vrijedne barokne korske klupe, ulje na platnu iz XVII. st. s prikazom sv. Petra od Alcantare i mramorni kasnobarokni oltari. Unutar zidina su crkvice sv. Roka i sv. Martina, obje iz XIV. st.

Revitalizaciju su na poticaj kipara Aleksandra Rukavine 1965. započeli likovni umjetnici koji su u Grožnjanu boravili tijekom ljeta, a neki su se ondje i trajno nastanili. Iste je godine Grožnjan dobio epitet »grada umjetnika«. U njemu djeluje 28 atelijera, od toga 6 pripada članovima Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Istre. Gradska galerija Fonticus predstavlja domaće i strane suvremene likovne projekte, a od 1999. djeluje profesionalno u okviru programa HDLU Istre. U likovnom fundusu grada nalaze se radovi više desetaka umjetnika. Heraldička zbirka Grožnjana (otvorena 2000.) sadrži više od 150 reljefa grbova uglavnom istarskih i hrvatskih gradova i područja (autor Eugen Vodopivec Borkovsky). U Grožnjanu djeluju Međunarodni kulturni centar Hrvatske glazbene mladeži od 1969. i Imaginarna filmska akademija od 1995. Važni su događaji: Godišnja izložba Grožnjanskog likovnog kruga, Ex tempore i festival Jazz is Back! (koji je 1999, pokrenuo Boško Petrović). Područje oko grada pogodno je za pješačenje, vožnju biciklom.

Općina Grožnjan-Grisignana prostire se sjeverno od donjeg toka rijeke Mirne, između Buja na zapadu i Oprtlja na istoku, a na sjeveru dotiče slovensku granicu, površina joj je 66 km2 i broji 656 stanovnika (2021.).

U naselju Grožnjan su i zaseoci: Pertići-Pertici, Kalčini mali-Calcini piccoli, Kalčini gornji-Calcini superiori, Stanica-Stazione, Peroj-Peroi, Danieliši-Danielisi, Radanići-Radanici, Flegi-Fleghi, Regancini-Reganzini, Deškovići-Descovici, Gorjani-Goriani, Koče-Coccie, Bolara-Bollara, Perini, Altini (kod Bolare)-Altini (di Bolara), Jadrini-Iadrini, Gržini-Ghersini, Trampuši-Trampussi, Toškani-Toscani, Duri - Bolara, Sveti Duh-Santo Spirito, Vrh Roman-Monte Romano, Sveti Vid-San Vito i Zudinjak-Zodignacco. Na području općine još je devet naselja s brojnim zaseocima i stancijama: Antonci-Antonzi (49 stanovnika, 2021.; zaseoci: Buzećani-Busechiani, Krti-Cherti, Paoletići-Paoletici, Pincini-Pinzini, Rucaj-Ruzzai, Vižintini Završki-Visintini di Piemonte, Zabrdo-Zaberdi, Buri-Burri, Zubini, Kortina-Cortina,Talari-Talleri i Kaligarići-Caligarici), Bijele Zemlje-Terre Bianche (70; zaseoci: Lorencini-Lorenzini, Stancija Torčelo-Stanzia Torcello, Sažoni-Sasoni, Sveti Ivan-San Giovanni, Raskršće-Crosera, Pižoni-Pisoni. Pižoni gornji-Pisoni superiori, Pižoni donji-Pisoni inferiori, Šaltarija-Salteria, Rupe, Stancija Božić-Stanzia Bozic, Gardini, Jermani-Iermani, Jarpetar-Iarpetar i Hitrici-Hitrizzi), Kostanjica-Castagna (61; Sveti Stjepan-San Stefano, Get-Ghetto, Antoni [Biloslavi], Ponte Porton, Stancija Koraca-Stanzia Corazza, Radovac-Radovaz, Vrh Kostanjice - Biloslavi-Monte di Castagna - Biloslavi, Stancijeta-Stanzietta, Mengoti-Mengotti, Stancija Šparanja-Stanzia Sparagna, Denići-Denici, Valenta, Stancija Sauli-Stanzia Sauli i Bacić-Bacic), Kuberton-Cuberton (22; Bužleti-Busletti, Donja Gomila-Gomila inferiore, Gojaki-Goiachi i Gornja Gomila-Gomila superiore), Makovci-Macovzi (92; Viđini-Vigini, Kortinari-Cortinari, Poropati, Varvari, Boškari-Boscari, Kolari-Collari, Kaštelir-Castellier, Mužići-Musici, Rovini - Malini, Barići-Barici, Dobrilovići-Dobrilovici, Meštri-Mestri, Podestadići-Podestadici, Rabaš-Rabas, Sosa-Sossa, Šaini [kod Malini]-Saini [di Malini] i Sveti Juraj-San Giorgio), Martinčići-Martincici (111; Bankovci-Bancovzi, Ljubići-Liubici, Ražmani-Rasmani, Ražmani na cesti-Rasmani in strada, Franci-Franzi, Piuki-Piuchi, Sveti Florijan-San Floriano, Šaini-Saini sotto la grotta,Cerje-Cerie, Klija-Clea, Dupci-Dubzi. Šauli-Sauli, Altini [kod Šauli-di Sauli], Altini, Glavice-Glavizze, Kave-Cave,Kornarija-Cornaria i Hrastići-Hrastici), Šterna-Sterna (70; Sveti Valentin-San Valentino, Čački-Ciacichi, Meteži-Metesi, Denići (kod Jugovci)-Denici (di Giugovzi), Šterna-Sterna, Butori-Buttori, Glavica-Glavizza, Jugovci-Giugovzi, Štrcaj-Sterzai, Filarija-Filaria, Pašudija-Passudia, Rušeti-Russeti, Brajki-Braichi, Očjak-Ociacari i Suški-Suschi), Vrnjak-Vergnacco (-) i Završje-Piemonte d'Istria (39; Baštići-Bastici, Čirkoti-Circoti, Gržići-Ghersici, Montižel-Monticello, Mandrije-Mandrie, Štroligi-Strolighi. Mlin-Mulino, Stancija Silić-Stanzia Sillich, Dionisi, Pod Dionisi-Sotto Dionisi, Sveti Lovro-San Lorenzo, Stanica Završje-Stazione di Piemonte, Stepinje-Stepegnaco, Trepeticije-Trepetizie, Sveti Pelaj-San Pelagio. Krog-Crog i Sveti Križ-Santa Croce).

Grb Općine Grožnjan povijesni je grb Grožnjana, koji se nalazi na zgradi Fontika. Štit je uspravno ovalan (iberijski) s plavim poljem u čijoj je sredini srebrni (bijeli) ljiljan koji drži ruka zlatne (žute) boje koja izlazi iz desnog ruba ovala. Ispod ljiljana je srebrno (bijelo) brdo, a iznad, s lijeve strane, izlazi zlatno (žuto) sunce sa zracima. Zastava je plave boje s općinskim grbom obrubljenim bijelom bojom.

Dan Općine je 15. lipnja, blagdan zaštitnika grožnjanske župe sv. Vida, Modesta i Krešencije.

Više ilustracija Grožnjana i njegovih znamenitosti s podacima na stranicama Istarska kulturna baština - Patrimonio culturale istriano: https://www.ppmi.hr/hr/patrimonio/

http://www.groznjan-grisignana.hr/

http://www.tz-groznjan.hr/

http://www.gallery-fonticus-groznjan.net/

http://www.zigantetartufi.com/

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Statut Općine Grožnjan-Grisignana, 28. 7. 2009,; Odluka o određivanju naziva i imena naselja, ulica i trgova na području Općine Grožnjan Grisignana", 19. 2. 2021.

Slučajna natuknica

Lupoglav